- rubovi
- • face cutting edges
Српски-Енглески Технички речник. 2013.
rubovi
Look at other dictionaries:
Pippin (comics) — Pippin was a UK children s comic, published by Polystyle Publications between 1966 and 1986, featuring characters from British pre school television programmes. Stories were generally of four or eight numbered panels, with a short sentence below… … Wikipedia
ȍbrīs — m vanjski rubovi tijela ili površine, nejasno ograničen lik, onako kako se vidi u polutami, magli ili izmaglici; kontura, silueta … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràvnjača — ràvnjač|a ž 1. {{001f}}pov. vojn. pomagalo u obliku duže drvene lopatice nalik malome veslu kojim se ravnaju rubovi kreveta i postiže da slamarica dobije oštre bridove [izbijati ∼om] 2. {{001f}}(+ potenc.) a. {{001f}}ono što služi ravnanju… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȁtra — vȁtr|a ž 〈G mn tārā/ ī〉 1. {{001f}}prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja; oganj [naložiti ∼u] 2. {{001f}}a. {{001f}}pucanje iz oružja; paljba [otvoriti ∼u] b. {{001f}}okršaj, boj 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šlajfati — šlȁjfati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. 1. brušenjem činiti da se dobiju sasvim ravni rubovi [šlajfati staklo; šlajfati zrcalo] 2. kočiti ETIMOLOGIJA njem. schleifen … Hrvatski jezični portal
rub — rȗb m <N mn rȕbovi> DEFINICIJA krajnji dio neke površine, ono čime ona završava, što je obrubljuje [pun do ruba; na rubu ponora; rub haljine]; kraj FRAZEOLOGIJA (biti) na rubu (čijeg) interesa donekle pobuđivati čiji interes, biti vrijedan… … Hrvatski jezični portal
ravnjača — ràvnjača ž DEFINICIJA 1. pov. vojn. pomagalo u obliku duže drvene lopatice nalik malome veslu kojim se ravnaju rubovi kreveta i postiže da slamarica dobije oštre bridove [izbijati ravnjačom] 2. [i] (+ potenc.)[/i] a. ono što služi ravnanju… … Hrvatski jezični portal
obris — ȍbrīs m DEFINICIJA vanjski rubovi tijela ili površine, nejasno ograničen lik, onako kako se vidi u polutami, magli ili izmaglici; kontura, silueta ETIMOLOGIJA o (b) + v. risati … Hrvatski jezični portal
vatra — vȁtra ž <G mn tārā/ ī> DEFINICIJA 1. prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja [naložiti vatru]; oganj 2. a. pucanje iz oružja [otvoriti vatru]; paljba b. okršaj, boj 3. svjetlo,… … Hrvatski jezični portal
